“Pučko otvoreno učilište Zagreb u 2024. godini treći je put raspisalo javni poziv za privremenu umjetničku intervenciju u prostoru Učilišta, nekadašnjeg Radničkog sveučilišta, a danas zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske (upisana u registar nepokretnih kulturnih dobara Z-0676 / narodne novine br.63/03). (…) Na temelju pristiglih prijava, članice stručnog žirija su za realizaciju odabrale prijedlog umjetnice Duške Boban, čiji je opus dosljedno fokusiran upravo na modernističko arhitektonsko i urbanističko nasljeđe. Koristeći prošireno polje fotografije kao primarni medij svog autorskog izraza, umjetnica osjetilne senzacije ambijenta čita kroz prizmu primarne namjene prostora – učenja, druženja, susreta. Tijekom redovnih radnih boravaka u prostoru Učilišta i participiranja u svakodnevnoj dinamici prostora u i uokolo zgrade, uz paralelni rad na fotografskim arhivima pohranjenima u zgradi, Boban je svoju intervenciju odlučila oblikovati kao svojevrsnu posvetu povijesti zgrade, ambijentu u kojem su procesi učenja, samoostvarenja i gradnje vizija budućnosti utkani u cjelokupnu prostornu strukturu. Preplićući ono nekadašnje i ono sadašnje, Duška Boban gradi site-specific intervenciju u kojoj arhitektura postaje tekst, dok se u prošlosti reflektira potentnost neke nove budućnosti.” Jelena Pašić

“Prijedlog umjetničke intervencije u kultnom zdanju Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu, izgrađenom prema projektu arhitekata Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana s ikoničkim interijerom i namještajem Bernarda Bernardija, gradila sam na idealiziranoj predodžbi temeljenoj na „udžbeničkom“ predznanju i statusu spomenika kulture. Za razliku od nekih drugih objekata u fokusu mojih umjetničkih interesa, zgrada nije napuštena, pa me iznenadilo što održanje izvorne namjene ne isključuje prepuštenost propadanju. Ambijent zamišljen da potencira procese učenja, samoostvarenja, izgradnje zajednice i vizija budućnosti, lišen spomeničkog tretmana primoran je na gotovo stihijsku prilagodbu “novom dobu”.

Ipak, s vremenom provedenim u “Moši”, neočekivano se počinjem veseliti znakovima propadanja kao znakovima prisutnosti i opstojnosti. Tragam za njima provjerenim optičkim instrumentom, svojim fotoaparatom. Dešifriram jezik kuće uz pomoć foto albuma nenadmašnih prethodnika. Tamo pronalazim vremensku kapsulu. I ovog puta iznosim na vidjelo odbačeno, sakriveno, zaboravljeno. Za mjesto intervencije odabirem prilazni trijem na zapadnoj strani dostupan svakom prolazniku, prepoznatljivu premosnicu unutarnjeg i vanjskog, fotografski ovjenčano poprište protokolarnih kao i svakodnevnih susreta. Rasvjetna tijela pretvaram u 29 lightbox-a za isječke interijera i dokumente ugrađene u fizičke kao i u idejne temelje učilišta dostupnog svakome. Osvjetljavajući arhiteksturu mjesta i minulog vremena, oživljavam nadu u obnovu zgrade-simbola socijalne odgovornosti jedne države.” izjava iz deplijana izložbe

Izbor fotografskih aplikacija na rasvjetna tijela trijema Pučkog otvorenog učilišta Zagreb sa završnom rečenicom govora Većeslava Holjevca ugrađenog u temelje zgrade 1957.