URBANI ŽIVOT JOŠ NIJE POČEO
Ploha / površina: izložba u mediju billboarda
vrijeme: 06.12.2011. – 12.12.2011.
mjesto: Zagreb; Heinzelova / Držićeva
organizator: Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja / Silva Kalčić
Od 6. prosinca, otvorena je prva od šest izložbi u serijalu Ploha/površina (Plane/Surface), u mediju billboarda. Izložba Duške Boban i Marka Tadića odgovor je umjetnika na iskustvo grada koji se stalno mijenja i oblikuje. Billbordi su postavljeni do 12. prosinca.
U postizborno vrijeme u urbanom krajoliku politiku ćemo nakratko odmijeniti umjetnošću, propitujući prostor otvoren između govora u prvom licu (i autora i promatrača), reklamnog prostora i javnog prostora ulice (avenije, bulevara) grada u kojima različiti programi i mjerila (S, M, L, XL) arhitekture egzistiraju jedni pored drugih unutar urbane mreže protkane reklamama, neonskim znakovima, transportnim nadvožnjacima i zelenim pasažima koji kontekst izložbe čine redundantnim.
Izložbe se mogu pogledati iz vizure vozača, pa i putnika u tramvaju na lokaciji u Držićevoj ulici; odnosno isključivo prolazeći mimo u vožnji na lokaciji u Henzelovoj ulici. Donedavnoj, bivšoj, i novoj istočnoj granici zagrebačkog središta, između kojih se događa smjena industrijske, ali vitalne, produktivne zone, poslovnim i trgovinskim objektima tj. tercijalnim, uglavnom bankarskim i preprodajnim-preprodavačkim sektorom.
Duška Boban, Urbani život još nije počeo, 2011.:
Rečenica “Urbani život još nije počeo.” H. Lefebvre je kao temeljnu ugradio u svoja promišljanja strukture postojećeg društva, a danas se čini aktualnijom nego 1971. kad je izrečena u kritici kojom se zagovaraju nove urbane reforme i strategije, u duhu imperativa “novog humanizma, nove prakse i drugačijeg čovjeka, čovjeka urbanog života”. I nakon nekoliko godina intenzivnih pokušaja da se zainteresirana javnost putem istupa u medijima, demonstracija pa čak i izvedbenih praksi uključi u procese odlučivanja o sudbini naših gradova, početak “urbanog života” još nije jasno vidljiv. Fotogarfija je dio niza snimljenog u splitskoj industrijskoj zoni, a svojim drugim, zamućenim planom “vreba” na hardware Brodosplita, koji je svojim neizvjesnim tarjanjem lakmus za neka od ključnih pitanja splitskog urbaniteta.