Izložbeni projekt “Udarac” dio je jesenjih akcija splitske udruge Most, koje imaju za cilj kritički reagirati na rastuću pojavu maloljetničkog nasilja u Hrvatskoj, ali i šire. Namjera cjelokupnog projekta, pa tako i samog izložbenog dijela, je apelirati na širu društvenu zajednicu i potaknuti ju na diskusiju, ali i aktivno sagledavanje mogućih rješenja problema, van medijskog spektakularizma kao jedine reakcije. Jer, najučinkovitije mjere u sprječavanju nasilja jesu u domeni prevencije odnosno u kvalitetnim preventivnim aktivnostima, u koje neupitno spada i stvaralačka energija usmjerena na dijalog i širenje tolerancije.
Tako je na početku izložbenog procesa upućen poziv umjetnicima i dizajnerima da svojim vizualnim alatima upute komentar i kritiku naspram nasilja. Vrlo je važno napomenuti da je za nositelja vizualnog programa odabran plakat, kao jedna od najdemokratičnijih i otvorenijih formi javnog izražavanja. Sam postav je vođen idejom otvorenog demokratskog zida (“dazibao”), te zamišljen kao niz “divljeg plakatiranja” unutar Tončićeve ulice, splitske pješačke zone.
Naime, unatoč profiliranju drugih prostora javnosti, ulica ostaje najupečatljivijim komunikacijskim eterom u kojem pojedinac s drugim pojedincem i zajednicom izmjenjuje slučajnosti i namjernosti svoga prisustva.
Kao mjesto privatnog i javnog, općeg i pojedinačnog, tiče se svakog građanina i slučajnog prolaznika, pa i susret s koncentriranim glasom plakata predstavlja jednaku mogućnost za susret s onim o čemu plakat govori.
Na izložbi sudjeluje tridesetak autora, različitih generacija, ali i vizualnih izraza. Redom su to: Ivana Armanini, Andro Banovac, Saša Bezinović, Milan Brkić, Duška Boban, Zoran Čačić, Eduard Čehovin, Milivoj Čeran, Mladen Čulić, Mario Depicolzuane, Luka Duplančić, Dragan Đorđević, Melanie Ida Chopko, Ivana Gillé, Igor Hofbauer, Toni Horvatović, Mirko Ilić, Draško Ivezić, Zoran Jedrejčić, Marijana Jelić, Denis Kovač / BUNCH, Denis Krašković, Krešimir Tadija Kapulica, Ana Labudović, Boris Ljubičić, Ljubica Marinović, Urlike Montmann, Marijan Petričević, Iva Simčić, Milorad Radak, Ivan Svaguša, Boris Šitum, Marin Zorić i Loren Živković-Kuljiš.
Njima se pridružuju i mlade snage, netom s maturantskih klupa: Tino Goleš i Duje Stojak.
Njihovi vizualni komentari pokušavaju, uz isticanje specifičnih situacija maloljetničkog nasilja s tragičnim posljedicama, koje su potresle čitavu Hrvatsku, progovarati o nasilju kao globalnom trendu, opasnostima i neizbježnostima njegovog autogeneriranja, ali i važnostima prepoznavanja i postavljanja svakog pojedinca prema agresivnim mikrosituacijama u kojima se kad tad i sam nađe.
Sudjelovanje u ovakvim projektima angažiranog društvenog predznaka je vrlo često akt samoizražavanja ili samoreprezentacije čitave zajednice, dijaloški proces koji mijenja ne samo sudionika, nego i umjetnika. Kroz njih osobno postaje politično, a promjena je moguća, iako na početku samo ona na razini zajednice ili javne svjesti.
Izložbeni projekt “Udarac”, baš kroz odašiljanje koncentriranog vizualnog podražaja i impulsa osvještava neki drugi odnos prema događajima koji nas okružuju. I nameće osjećaj odgovornosti. Jer, nasilje se događa svima nama, kao dijelovima jednog istog društvenog lanca, a ne samo onima u prolazu, koji koračaju pokraj ili mimo nas.